Hinduistička filozofija: Spoznaja božanskog u jedinstvu i ravnoteži svemira (s naglaskom na Vishistadvaita školu)

Hinduistička kozmologija, ontologija i antropologija su izuzetno bogati koncepti koji nude jedinstvene uvide u prirodu svemira, ljudskog bića i našeg odnosa s božanskim. U vishistadvaita filozofiji, koja predstavlja jednu od glavnih škola hinduističke filozofije, postoji duboko uvjerenje da je svemir jedinstven, cjelovit i organiziran sustav koji otkriva beskrajnu inteligenciju i milost božanskog bića. Ova filozofija ističe da ljudsko biće nije odvojeno od svemira, već je dio veće cjeline i ima nezamjenjivu ulogu u održavanju ravnoteže svemira. U ovom eseju ćemo istražiti ove koncepte i analizirati neke citate iz svetih spisa koji nam pomažu da dublje razumijemo ovu filozofiju.

Shruti i smriti: Dvije kategorije svetih tekstova hinduizma koje oblikuju njegovu filozofsku i duhovnu tradiciju

Svete knjige hinduizma su podijeljene u dvije glavne kategorije: shruti i smriti.

Shruti (šruti) su temeljna učenja hinduizma koja su otkrivena rishijima (mudracima) u vrlo davnoj prošlosti. Te su svete spise stvorili vizionari i mudraci koji su postigli duboke meditativne spoznaje o prirodi stvarnosti. U hinduističkoj tradiciji, shruti se smatraju apsolutnom istinom koju je moguće spoznati samo osobnim iskustvom i intuitivnim razumijevanjem. Glavni shruti tekstovi su Vede, Upanišade, Brahmasutre i Aranjanjaci.

Smriti (smriti) su tekstovi koji su utemeljeni na shruti učenjima, ali su nastali nešto kasnije i odražavaju različite aspekte hinduističkog života i prakse. Smriti se smatraju ljudskom interpretacijom shruti učenja i kao takvi su podložni interpretaciji i promjenama u različitim vremenima i kulturama. Smriti uključuju epove poput Mahabharate i Ramayane, Purane, Dharmashastra i mnoge druge. 

Vede su najstariji sveti hinduistički spisi, koji datiraju od oko 1500. do 1200. pr. Kr. One su višebožačka i mitska tradicija koju su donijeli arijci, nomadski narod koji se naselio u sjevernoj Indiji. Vede se sastoje od četiri zbirke - Rig Veda, Sama Veda, Yajur Veda i Atharva Veda, koje uključuju himne, pjesme, molitve, obrede i rituale povezane s bogovima i prirodom.

Upanišade su filozofski spisi koji su se počeli pisati oko 800. pr. Kr. i koji se smatraju sastavnim dijelom Veda. One su donijele ideju o jedinstvu svih stvari i o transcendentalnoj prirodi svijesti. Upanišade su se razvile među hinduističkim asketima i filozofima, a naglašavaju važnost duhovnog traganja i spoznaje sebe.

Obje ove tradicije su se s vremenom razvijale i nadopunjavale te su utjecale na razvoj hinduističke filozofije i religije. Iako se Vede smatraju starijim od Upanišada, obje su od velike važnosti u hinduizmu i oblikovale su njegovu filozofsku i duhovnu tradiciju.

Vedanta je filozofska tradicija koja proizlazi iz Upanišada, posljednjeg dijela Veda, svetih tekstova hinduizma. Riječ "Vedanta" znači "kraj Veda" ili "cilj Veda", jer se odnosi na duhovnu spoznaju koja se smatra krajnjim ciljem Veda. Vedanta naglašava jedinstvo svih bića i istovjetnost pojedinca s univerzalnom sviješću, nazvanom Brahman. 

Datiranje Vedante je složeno pitanje jer se ona razvijala kroz dugu povijest hinduističke filozofije. Prema tradicionalnoj hinduističkoj kronologiji, Upanišade su napisane između 800. i 400. pr. Kr. Međutim, filozofska tradicija Vedante se razvijala tijekom stoljeća nakon toga, a njezini najvažniji tekstovi poput Brahma-sutre, Bhagavad-gite i Upanišada s komentarima su napisani između 500. pr. Kr. i 1000. n. e.

Hinduistička filozofija i koncepti najviših principa

U hinduističkoj filozofiji, Parabrahman se smatra ultimativnom stvarnošću, Apsolutom koji je izvan prostora i vremena, a sve ostalo proizlazi iz njega. U Vedama se navodi: "Prije svega postojao je Parabrahman, krajnja stvarnost, koju ne može opisati riječi, misli ili djela" (Rigveda).

Brahman je drugi važan koncept u hinduizmu i smatra se "neograničenom sviješću, istinom i blaženstvom". U Upanišadama se navodi: "Brahman je jedan, bez oblika i beskonačan. On je izvor svega što postoji" (Chandogya Upanišada, 3.14.1).

Ishvara se smatra Bogom u hinduizmu i može se definirati kao "apsolutna svjesnost koja kontrolira sve stvari". Ishvara se često povezuje s konceptom Avatara, koji se odnosi na manifestaciju Boga u ljudskom obliku: "Kad god je duhovni život u opasnosti, Ja se pojavi. Rodim se iz stoljetne prakse, kako bih donio mir i spasenje" ("Autobiografija jednog jogija" od Swamija Paramahamsa Yoganande).

Hinduistička ontologija smatra da svijet nije stvaran u svojoj konačnosti, već je samo prolazna pojava. Živa bića se smatraju djelomično stvarnim, ali i oni su prolazni. U Upanišadama se navodi: "Ovo tijelo je kao pješčana tvrđava; duša je kralj koji ga nastanjuje" (Katha Upanišada, 1.3.3.).

U hinduističkoj filozofiji, svijet i sve žive stvari smatraju se manifestacijama Brahmana, najvišeg principa u svemiru. U Chandogya Upanišadi se navodi: "Brahman je stvorio svijet, a svijet je nastao iz Brahmana" (Chandogya Upanišada, 3.19.1.). Ova izjava ukazuje na povezanost između svijeta i Brahmana.

Prema vishistadvaita učenju, sve žive stvari, uključujući i ljude, imaju svoju individualnu dušu koja je povezana s Brahmanom kao njenim izvorom. U Katha Upanišadi se navodi: "U svakom biću postoji Atman, individualna duša, koja je jednaka sa Brahmanom" (Katha Upanišada, 2.2.11.). Ova izjava naglašava povezanost individualne duše s najvišim principom u svemiru. To je ono najviše "ja", ili Jastvo, koje preživljava smrt tijela i postoji u svakom biću. U Vishishtadvaiti filozofiji, Atman se povezuje s Brahmanom i smatra se manifestacijom iste Božanske svijesti.

Atma se u hinduističkoj filozofiji također i naizmjence često koristi kao sinonim za dušu i odnosi se na nešto što je veće od fizičkog tijela i uma, a povezano je s individualnim identitetom. U Vishishtadvaita filozofiji, Atma se može povezati s pojmom jedinstva s Brahmanom kao i Atman. Atman se obično koristi za opisivanje individualne duše ili individualne svijesti, dok se Atma može odnositi na višu svijest ili duhovni identitet pojedinca. U Vishishtadvaiti filozofiji, oba se pojma povezuju s idejom jedinstva s Brahmanom.

Dakle, u hinduističkoj filozofiji duša (mada duša baš i nije adekvatan izraz, mnogo adekvatni je izraz "Jastvo") se obično naziva Atma ili Novi, a smatra se beskonačnim i nepromjenjivim. Međutim, u vishistadvaita učenju, duša se ne smatra potpuno odvojenom od Boga. Umjesto toga, smatra se atributom Boga. To se može vidjeti u sljedećem citatu iz Bhagavata Purane: "Duša je jednaka Bogu, ali je ipak različita. Ona je kao kap vode koja se sjedinjuje s oceanom".

Atma je dakle povezana s hinduističkim konceptom reinkarnacije koji opisuje vječni ciklus smrti i ponovnog rađanja. Prema ovom vjerovanju, Atma (individualna duša) se vraća u materijalni svijet kroz proces rođenja, života i smrti, dok Jiva predstavlja individualnu dušu u trenutnom životu.

Razlika između Jive i Atme je u tome što Jiva predstavlja privremenu individualnu dušu koja je ograničena fizičkim tijelom i umom, dok Atma predstavlja vječnu i neuništivu dušu koja transcendirajući fizički svijet nastavlja svoj put kroz beskrajni ciklus reinkarnacije. Dok se Jiva može mijenjati tijekom različitih života, Atma ostaje uvijek ista.

U hinduističkoj filozofiji se vjeruje da je svrha života postizanje spoznaje Brahmana i oslobođenje od karme (hinduistički koncept koji se odnosi na zakon uzroka i posljedice, odnosno ideju da naše misli, riječi i djela utječu na našu budućnost) te ciklusa ponovnog rađanja i smrti. U vishistadvaita učenju, cilj života se postiže kroz bhakti, ili predanost Bogu. Kroz bhakti, pojedinac postaje svjestan svoje povezanosti s Bogom i postiže oslobođenje od karme. Više redaka u Bhagavad Giti se može interpretirati na način da onaj koji mi se potpuno preda (Avataru Gospodinu Krupni), postaje oslobođen od svih grijeha i postiže vječno mjesto s Bogom.  U Bhagavata Purani se također navodi: "Jedini način da se postigne oslobođenje je predanost Bogu, a jedini način da se spozna Brahman je kroz Bhakti, predanost i ljubav prema Bogu" (Bhagavata Purana). Ova izjava ukazuje na važnost predanosti Bogu u postizanju oslobođenja od karme i spoznaje najvišeg principa u svemiru.

Oslobođenje se može postići i kroz realizaciju vlastite suštine, odnosno spoznaju da je individualna duša jednaka sa svim dušama i sa Brahmanom. U Upanišadama se navodi: "Kad se pojedinac usredotoči na sebe, spoznaje da je on sam onaj isti Brahman" (Mundaka Upanišada, 3.1.3.).

Vishishtadvaita, u odnosu na Advaitu, posebno naglašava da je cilj života spoznaja i ostvarenje jedinstva s Bogom (Brahmanom), a ne samo oslobođenje od ciklusa reinkarnacije. Stoga se Vishishtadvaita smatra više teističkom filozofijom, dok se drugi oblici hinduizma, poput Advaita Vedante, smatraju više monističkim.

Hinduistička filozofija naglašava povezanost svih živih bića s Brahmanom, najvišim principom u svemiru. Vishistadvaita učenje naglašava važnost bhakti, predanosti Bogu, u postizanju oslobođenja od karme i spoznaje Brahmana. Uz duboke uvide o prirodi svijeta, živih bića i čovjeka, hinduistički sveti spisi pružaju jedinstvenu perspektivu o našem mjestu u svemiru i smislu života.

Vishistadvaita učenje se razlikuje od advaita učenja po pitanju individualnog postojanja duše kao atributa Boga. U advaita učenju, duša je identična s Brahmanom i nema svoje individualno postojanje. U vishistadvaita učenju, duša je atribut Boga i ima svoje individualno postojanje.

Dakle, hinduistički sveti spisi nude duboke uvide u kozmologiju, ontologiju i antropologiju, te se bave pitanjima prirode svijeta, živih bića i čovjeka, duše, cilja života, oslobođenja i vječnog života. Vishistadvaita učenje naglašava povezanost individualne duše s Bogom (kao i individualnost) i postizanje oslobođenja kroz bhakti, predanost Bogu. Važno je naglasiti da je ovo samo sažetak hinduističkih učenja i da postoji mnogo varijacija i tumačenja unutar same hinduističke filozofije.

Otvorenost i inkluzivnost hinduističke filozofije prema drugim religijama i vjerovanjima

U hinduističkoj filozofiji postoji koncept "Ekam sat vipra bahudha vadanti" (Rigveda, 1.164.46.), što znači da istinu nazivamo različitim imenima, ali je to ipak ista istina. Ovo znači da se istina može pronaći na različite načine i na različitim putovima, a da svi ti putevi vode do jedne i iste istine.

Prema hinduističkoj filozofiji, postoji mogućnost prosvjetljenja i oslobođenja za sve ljude bez obzira na njihovu religiju ili vjersku pripadnost. U Bhagavad Giti se navodi: "Onaj tko se predaje meni, bez obzira na to kojoj religiji pripada, postići će oslobođenje" (Bhagavad Gita, BG 18.66). Ova izjava naglašava važnost predanosti Bogu, a ne nužno pripadnosti određenoj religiji.

Hinduistička filozofija naglašava poštovanje prema drugim religijama i uvjerenjima. U Rigvedi se navodi: "Istina je jedna, mudraci je nazivaju različitim imenima" (Rigveda, 1.164.46.). Ova izjava naglašava ideju da se istina može pronaći na različite načine, a da svi ti putevi vode do iste istine.

Stoga, hinduistička filozofija ima otvoren i inkluzivan pristup drugim religijama i vjerovanjima, a naglašava važnost predanosti Bogu i pronalaženju istine.

Hinduistička filozofija priznaje da se u drugim religijama mogu pojaviti fundamentalno različiti koncepti u odnosu na hinduističku filozofiju. Međutim, hinduizam ističe važnost poštovanja svih religijskih tradicija i priznaje da se na različite načine može pronaći put do istine i prosvjetljenja.

U hinduizmu postoji pojam "samanvaya", što znači harmonizacija ili sinteza različitih ideja i filozofija. Prema ovom konceptu, hinduistička filozofija teži integriranju različitih religijskih tradicija i učenja u harmoničnu cjelinu, uzimajući u obzir različite kulture i kontekste.

U hinduizmu se također naglašava važnost samospoznaje i spoznaje Boga, bez obzira na religijsku pripadnost ili tradiciju. Stoga, hinduistička filozofija podržava ideju da se prosvjetljenje i oslobođenje mogu postići kroz različite puteve i u različitim religijskim tradicijama.

Međutim, treba napomenuti da postoje i fundamentalistički pokreti unutar hinduističke religije koji odbacuju druge religije i promoviraju ekstremni nacionalizam. Međutim, ovi pokreti nisu u skladu s temeljnim učenjima hinduizma i nisu reprezentativni za sve hinduiste.

Zaključak 

Kao što smo vidjeli, hinduistička filozofija nas uči da se svaki aspekt svemira može razumjeti samo u odnosu na cjelinu. Također, ona nas uči važnosti duhovne prakse i razvoja ljubavi i predanosti prema božanskom biću. Stoga, u ovom eseju smo istražili duboke uvide hinduističke kozmologije, ontologije i antropologije, koji nam mogu pomoći da bolje razumijemo sebe i svijet oko nas. Kroz ove koncepte, možemo razviti dublju svijest o našem odnosu s božanskim i kako možemo pridonijeti održavanju ravnoteže u svemiru.

Hinduistička filozofija također naglašava i ideju da se istina može pronaći na različite načine, a da svi ti putevi vode do jedne i iste istine. Otvoren i inkluzivan pristup drugim religijama i vjerovanjima teži integriranju različitih religijskih tradicija i učenja u harmoničnu cjelinu, uzimajući u obzir različite kulture i kontekste. Stoga, unatoč pojavi fundamentalističkih pokreta unutar hinduizma, njegova temeljna učenja podržavaju ideju poštovanja prema drugim religijama i pronalaženju istine na različitim putevima.

Bibliografija:

Bhagavad Gita

Bhagavata Purana

Chandogya Upanišada

Mundaka Upanišada

Katha Upanišada

Rigveda